Prijepodnevna generalna proba dobro je prošla. Trebalo je upamtiti stotinu stvari – kako doći pred gledatelje, gdje staviti silne rekvizite, na što paziti pri pjevanju, kamo krenuti nakon nastupa.... Glava punih silnih informacija krenuli su na kratak poslijepodnevni odmor i uređivanje za nastup. Okupljali su se u učionici, neuobičajeno bučni i nemirni, u velikom iščekivanju početka priredbe.

Nastupali su prvi. Svoju točku, podugačku recitaciju o izgubljenom Djedu Božićnjaku dobro izveli. Bili su glasni, razgovjetni, govorili izražajno, zapamtili sve što su trebali napraviti. Pjevali su lijepo. Nikoga nije smetalo što su u pokretima tijela bili malo neujednačeni. Ipak su najmlađi u školi i imaju vremena dokazati što sve mogu. Čekanje nastupa s vjeroučiteljicom Martinom nije bilo teško. Prvim su nastupom probili led i na kraju priredbe, puni samopouzdanja još jednom izašli pred publiku.

Možda im je u njihovim nastupima pomogla anđeoska kartica koja je te srijede krasila zid učionice – hrabrost.

Bili su zaista hrabri i svi trebamo biti ponosni na njih.