Ono što su nam govorili u razredu prilikom predstavljanja, sada su i pokazali na terenu. Krenuli smo hrabrim korakom i malo pomalo osvajali komadić Međimurja u svoj njegovoj ljepoti. Staza nije bila fizički zahtjevna; na dijelovima kojima smo se penjali, malo smo „potegnuli“. Nakon tisuća osvojenih koraka, naše prvo stajalište bio je Mađerkin breg. Ljubazno osoblje ponudilo nam je besplatan „uspon“ na vidikovac. Bila je magla i mogli bismo reći da nismo vidjeli puno. No, samo penjanje na vidikovac bilo je zabavno i nismo na kraju bili razočarani. Zašto? Zato jer smo iz svega izvukli ono pozitivno -  a to je poziv da ponovimo ovo iskustvo u boljim vremenskim uvjetima. I magla je dio prirode, a vidikovac i pogled neće nestati, samo će se otvoriti pred nama i pozvati nas na to da ne odustanemo.

Okruženi prirodom, drvećem u šumi, zelenilom, prijateljima; naučili smo mnogo – kako za sobom ostaviti samo korake, ali ne i smeće, kako pričekati i bodriti prijatelja koji se sporije penje, kako „pokupiti“ svoj prvi planinarski žig, kako se obraniti od seoskih pasa koje susretnemo na putu… Saznali smo zašto se Mađerkin breg tako zove i kako je tekla povijest tog mjesta, zašto se rade terasasti vinogradi… Najbolje od svega, učili smo usput, na zabavan način i iz prve ruke…

A najvrednije od svega… Entuzijazam kojim su zračili vodiči na predstavljanju u školi, sad je izbijao na svakom koraku. Ljubav prema hodanju i prirodi nastojali su prenijeti na nas svakim prijeđenim metrom (od 7,5 kilometara). U njihovim smo se rukama  i pod njihovim vodstvom osjećali sigurno, ali i dobro unatoč pokojem zadihanom momentu. Nije bilo povišenih tonova; samo riječi ohrabrenja i pozitive. Dobra volja i osmijeh na licima dokazali su da ovo nije samo posao. To je stil i način života koji ne rješava probleme i ne nastoji izmaknuti stvarnosti onakvom kakva jest. Ovo nije bijeg od svakodnevnih problema. Ovo je i suočavanje sa životom i uvid u njegove padove, ali i uspone. Dokazali smo si  da življenjem u sadašnjem trenutku možemo učiniti odmak i možda bistrije vidjeti i sagledati život u svoj njegovoj punini - kakav u konačnici jest; pun ljepote i tisuća stvari na kojima možemo biti zahvalni.  

Prvi „vrh“ je osvojen, samo je trebalo započeti, krenuti. Spremni za novi uspon?!