U goste nam je došla mama učenika našega razreda, gđa Valentina Oreški.

Ona je kao trinaestogodišnjakinja napustila Vukovar bježeći pred ratnim strahotama koje su snašle taj grad.

Ispričala nam je kako je bilo lijepo živjeti u Vukovaru u vrijeme njezina djetinjstva.

Pričala je o igrama, druženju, prijateljima.

Njezino sretno djetinjstvo prekinuli su ljudi koji su željeli drugačiji grad.

Napustila ga je jer je su se njezini roditelji bojali za njezin i život njezine mlađe sestre.

Učenici su priču gđe. Oreški pozorno pratili i imali mnogo pitanja.

Gđa Oreški nije govorila o strahotama koje se mogu vidjeti na televiziji jer je željela učenicima ispričati nešto lijepo čega će se sjetiti kada se spomene grad Vukovar.

Na kraju sata zamolila je učenike da se slažu, poštuju jedni druge, pomažu si jer, iako su oni u lijepoj priči, nikada ne znaju kada te lijepe priče mogu postati ružne.

Veliko hvala gđi Oreški što je svoja sjećanja na rodni grad podijelila sa nama.