Zaživjela je naša planinarska priča… Planinarska grupa „Bregec“ iz OŠ Nedelišće potvrdila je svoj početni zamah. U subotu, prvog dana veljače, krenuli smo ususret osvajanju nekih novih uspona, ali i ususret proljeću.

Krenuli smo u 8 sati ujutro i ispunili autobus do posljednjeg mjesta. Važno je reći da se učenicima ovaj put pridružio veći broj roditelja, učitelja i vodiča iz PD Bundek koji su nam pružali potporu i usputne edukacije. Nakon otprilike sata vožnje došli smo do startnog mjesta Kamenica – Žarovnica. Dolaskom na mjesto polaska dočekala nas je ploča sa zanimljivostima o Ravnoj gori. I tu počinje naš ulazak u tajnovite i mirisne šumske predjele i stazu koja vodi prema cilju. Stazom kroz klanac Laprnjak, hodajući 2 sata mogli smo uživati u vidicima na dvorac Trakošćan, dolinu Bednje te na zagorske i slovenske gore. Usput nas je šuma osim mirisima i šuštanjem lišća dočekala novim životom; bezbrojnim visibabama, zvončićima, jaglacima, čarobnim kukurijekom, listovima ciklama, ali i razigranim psima koji su nam veselom igrom uputili najtopliji pozdrav.

Najčarobniji prizor koji nijedna animacija ne može nadmašiti bio je pogled s vrha na dolinu ispunjen tisućama lakih i sićušnih pahuljica snijega. Iako smo bili tek na pola puta, svatko je osjetio da je ovo doživljaj zbog kojeg se isplatio ovaj na momente zadihani pothvat. Zaslužena topla okrijepa dočekala nas je u Filićevom domu. Učimo planinarski bonton i prijateljsko ponašanje pa smo nakon okrijepe ustupili mjesto novim planinarima koji su pristigli. Prije nastavka putovanja, ove smo trenutke ovjekovječili zajedničkom fotografijom.

Slijedi put prema Trakošćanu; prošli smo kraj poligona za paraglajdere, uz razglednu piramidu, crkvicu Sv. Tri Kralja iz 17. st., pokraj planinarskog doma Pusti duh te preko velikih pećina. Pogledi su zaustavljali dah. Nagrada na kraju bio je pogled na dvorac Trakošćan kojim smo zaokružili našu planinarsku priču. Na kraju puta dočekalo nas je i sunce.

A što smo ovog puta naučili? Naučili smo da se planinarske oznake zovu markacije, da su na planini svi prijatelji, da ne bacamo smeće po prirodi, da pozdravljamo ljude na koje naiđemo putem, da su na planini svi isti, jednaki i ravnopravni – nikada ne znaš kad ćeš trebati primiti ili pružiti pomoć. Oko 14.30 autobusom smo krenuli prema Nedelišću. Zabavni dio vožnje bila je nagradna igra i kviz na kojem smo mogli utvrditi svoje znanje i pritom osvojiti nagradu. Iako su bile podijeljene samo tri nagrade, one prave, daleko su veće i vrijednije – nezaboravno iskustvo i doživljaj u kojem smo u jednom danu dobili i mnogo više nego što smo mogli zamisliti.