Nakon 4 do 5 sata vožnje, istupili smo iz autobusa izvan kojeg nas je dočekalo kišno, mlohavo vrijeme. Nakon kratke pauze na kojoj smo pojeli sendviče, uputili smo se prema Memorijalnom centru Domovinskog rata (ujedno i našeg hostela) u kojem smo odslušali dvije prezentacije: jednu, općenitu, o Domovinskom ratu, a drugu o samom napadu na Vukovar. Tada je već bilo vrijeme za ručak. Većina nas je bila ošamućena (neki od nedostatka sna, drugi od količine i težine informacija koje smo dotad čuli) pa smo zato dobro prihvatili bečki odrezak i pomfrit. Nakon odmora krenuli smo u Gradski muzej Vukovara u kojem smo čuli kako su se to snalazili i živjeli stari Vukovarci i kako je taj grad uopće nastao. Da bismo naučili više o Vučedolu, važnom nalazištu dokaza iz kamenog doba, uputili smo se u Muzej vučedolske kulture. Tada smo krenuli prema hostelu kako bismo se konačno smjestili i malo odmorili, no to nije dugo trajalo. Ubrzo nakon toga, krenuli smo u stari grad u šetnju i iskoristiti malo slobodnoga vremena. Kako se već bližila večer, otišli smo natrag u hostel i najeli se. Zatim smo otišli u disko da bismo se odmorili i opustili na kraju napornog dana. Naravno, za svakoga  naziv "opuštanje" ima drugo značenje, pa dok smo mi sjedili za stolom i razgovarali, drugi su plesali. Oko pola 10 na večer, krenuli smo u hostel i tako zaokružili svoj prvi dan u Vukovaru. Nakon spavanja (koje je za neke trajalo duže, a za druge kraće) probudili smo se kako bismo se odjavili iz hostela i pošli na doručak. Nakon dobrog jutranjeg obroka, otišli smo u Spomen dom hrvatskih branitelja, u kojem smo saznali koliko je zapravo tragičan bio Domovinski rat. Zatim smo se uputili prema Memorijalnoj bolnici, u koju su 1991. u najtežim danima zaprimali više od 100 ranjenih ljudi dnevno. Na Memorijalnom groblju vidjeli smo bijele križeve i spomenik u čijem je središtu sjao vječni plamen. Prije same Ovčare posjetili smo jako dobro zamišljen Spomen dom Ovčara u kojem smo saznali potresne informacije, čak i prije samog odlaska na Ovčaru. Kad smo stigli na mjesto masovne grobnice, bili smo zgroženi događajima koji su se ondje odvili. Na završetku svog razgledavanja Vukovara posjetili smo Vodotoranj koji je danas najveći simbol stradanja u Vukovaru. Poslije ručka otišli smo u kuću Lavoslava Ružičke u kojoj smo čuli završnu riječ, a nakon nje i sudjelovali u kvizu u kojemu smo provjerili koliko smo znanja o Vukovaru usvojili. Ubrzo nakon toga, uputili smo se kućama.Vukovar jest, i uvijek će biti, grad heroj.

                                                                               Lucija Horvat, 8. a