BAJKALSKO JEZERO

Bajkalsko jezero leži u Istočnom Sibiru, gotovo u samom središtu Azije. Pruža se od jugozapada prema sjeveroistoku, u dužinu 636 km, a u širinu 79 km. 
Po postanku je tektonsko jezero. Ispunjava najdublji tektonski jarak u pramasi Angare. Smatra se da je Bajkalsko jezero nastalo na mjestu gdje su potonule dvije litosferne ploče. Medutim, gibanje Zemljine kore nastavlja se i dalje. Na području Bajkala ima svake godine do 2000 potresa. Godine 1892. urušilo se potresom oko 200 km obale, a 1959. dno se spustilo za 15 m! Za razliku od drugih jezera, Bajkalsko jezero se produbljuje stalnim gibanjima terena. Bazen jezera širi se za 2 cm na godinu.

BAJKALSKI REKORDI

   Bajkalsko jezero je jezero superlativa. Po mnogo čemu je “naj”. Ono je najdublje od svih jezera. Dno mu seže do dubine od čak 1741 m. Ujedno je i najveća kriptodepresija. Srednja razina jezera je na 455 m nad morem, a dno 1286 m ispod razine mora. Bajkalsko jezero je i najveći spremnik slatke vode na svijetu, s obujmom od 23 389 km3, što je petina sve pitke vode na svijetu. Površina tog “vodenog zrcala” (31 500km2) gotovo je jednaka površini Belgije. S površine veličine Francuske Bajkal skuplja vodu više od 500 rijeka, no iz njega otječe samo jedna – brza i moćna Angara. Voda je u jezeru tako prozirna da se vidi do dubine od 40 m, što premašuje čak prozirnost znamenitih alpskih jezera. Bajkalsko jezero karakterizira slatka i čista voda plavo-zelene boje. Kaže se da nema okusnije vode od bajkalske, i to ne samo zato što je tako čista, već prvensveno što je u njoj vrlo malo soli i minerala – manje od desetinke grama u litri vode.

UZ BAJKALSKO JEZERO LJETA SU SVJEžIJA, A ZIME SU BLAžE

   Golema količina vode je veliki spremnik topline. Bajkalsko jezero je značajan modifikator klime. Zimi povećava temperaturu zraka za 10 °C, a ljeti je snižava za 5 °C. Zime su zbog toga u okolici jezera znatno blaže, a ljeta su ugodnija jer su svježija. Ali čak ni za najveće i najduže ljetne vrućine voda na površini jezera ne ugrije se više od 12-15 °C . S druge strane, često i u prosincu, na jezeru nema ledenog pokrivača. No zato još krajem ožujka led zna biti debeo cijeli metar.

" MUZEJ žIVIH FOSILA "

   Medju 1800 vrsta životinja i biljaka ¾ su endemi. Bajkalsko jezero je najveći “muzej živih fosila”. U jezeru živi dvadesetak različitih vrsta ribe. Omulj je najviše lovljena i cijenjena riba. Golomjanka je nekih 15-20 cm duga ribica koja leže žive mladunce. Nema ljuski, a u njenom je tjelesnom tkivu više od 30% masnoće, zbog čega je prozirna.
Znanstvenici još nisu razriješili tajnu odakle u Bajkalu morska životinja - nerpa (neka vrsta dupina). Taj jedini sisavac bajkalskih voda teži od 50-100 kg.

ZANIMLJIVOST

m Najveća zagonetka i specifičnost života u Bajkalskom jezeru je vrsta 
kolutastog tuljana. To je vjerojatno jedini tuljan koji živi u slatkoj vodi!
Pretpostavlja se da su se tuljani doselili u jezero za vrijeme ledenog doba, gdje su se tijekom vremena uspjeli prilagoditi potpuno drugačijim životnim uvjetima.
 

EKOLOŠKI PROBLEMI 

   Okoliš jezera bogat je šumom. U nižim dijelovima, do 600 m, rašireni su ariš i bor. Na većim visinama jela i sibirski cedar. Njihovo kvalitetno drvo potaknulo je razvoj industrije celuloze, čiji su se pogoni locirali u mjestima na obali jezera. Ubrzo je ekološka ravnoteža bila ozbiljno ugrožena. Ipak, nastojanjem odgovornih ljudi i znanstvenika, Bajkalsko jezero proglašeno je nacionalnim parkom. Na 5-10 km od njegovih obala zabranjena je sječa šuma, a industrijski pogoni morali su ugraditi pročišćivače, tako da se voda koja se kroz njih vraća u Bajkal može piti. Tako je, velikom upornošću domaćeg stanovništva i znanstvenika, najveći i najčišći zdenac slatke vode u svijetu postao uzorak očuvanja okoliša u tom dijelu svijeta.