Osnovna škola Nedelišće

Webmail Knjižnica Spajalica OnLine tečajevi Forum Kontakti

AFRIČKA SAVANA

AFRIČKA SAVANA

Izmedju tropskih kišnih šuma i pustinjskih područja Afrike prostiru se travnjaci tropskog podneblja

– savane. Iako riječ savana znači ravnica bez drveća, definiramo ju kao biljnu zajednicu visokih trava,

s rijetkim drvećem i grmljem.

SAVANSKA KLIMA

Krajevi sa savanskom klimom primaju manje kiše od prašumskih krajeva. Padalina ima izmedu 1000 i 1500 mm godišnje. Važnije od ukupne količine padalina je godišnja raspodjela padalina, koja je neujednačena. Naime, postoji izrazito vlažno, kišovito i izrazito suho razdoblje. Ljeti su ova područja pod utjecajem vlažnih ekvatorijalnih zračnih masa, a zimi pod utjecajem suhih pasata. Zato su ljeta kišovita, a zime suhe. Temperature su kroz cijelu godinu visoke. Ipak, najtopliji mjesec je prije nastupa ljetnih kiša.

VEGETACIJA

S postepenim smanjivanjem količine padalina od ekvatora prema obratnicama mijenja se i vegetacija. Bliže tropskim kišnim šumama, gdje je kišno razdoblje duže, prostiru se vlažne savane, s travama visokim i do 3 metra, gajevima i šumama uz riječne tokove. Što ima manje kiše, trava je sve zastupljenija. Od vlažnih savana postupan je prijelaz prema sve sušim predjelima, s nižim travama i osamljenim drvećem. To su suhe savane. Drveće je prilagodeno sušnom razdoblju, te donekle otporno na požare. Karakteristično je stablo kišobranaste akacije, a najpoznatije je stablo baobab, sa svojim jakim deblom i velikom krošnjom. U područjima gdje suša traje duže od sedam mjeseci (a to su područja bliže pustinjama) nema drveća, a prevladavaju trave i trnovito grmlje. To su grmolike savane.

žIVOTINJSKI SVIJET

Afrička savana poznato je stanište veličanstvenih životinja. Savanama lutaju golema stada biljojeda: antilopa, gnuova i zebri. Medu njima su manje skupine žirafa, bivola, nosoroga i slonova. Pojedine vrste biljojeda hrane se na različitim mjestima smanjujući borbu za hranom. Tako žirafe i slonovi dobivaju lišće drveća, antilope i nosorozi hrane se s grmlja različitih visina, zebre i goveda pasu travu, a bradavičaste svinje ruju tlo u potrazi za korijenjem. Biljem se hrane i nojevi, te mnogobrojni glodavci. Velik broj biljojeda privlači mesojede koji se njima hrane. Najmoćniji medu njima su velike mačke – lavovi, gepardi i leopardi – koje se nalaze na vrhu hranidbenog lanca. Ostatke ubijenih ili uginulih životinja traže strvinari: hijene, šakali, supovi i dr.

SEOBE žIVOTINJA

Nastupom suhom razdoblja životinje se skupljaju u krda i sele u vlažnija područja. Svake godine, u sviblju i lipnju, više od milijun zebri i gnuova napušta iscrpljenu savanu Serengetija i kreće put sjeverozapada, prema svježim travnjacima južne Kenije (područje Mara). Na putu životinje prelaze nekoliko rijeka u koje ulijeću natjerane pritiskom krda iza sebe. Mnoge savladaju panika i riječna struja pa se utope. Druge na dugom putu rastrgaju krokodili ili ih zaskoče lavovi. Ipak, većina stigne u južnu Keniju, gdje ih čekaju novi grabežljivci, ali i obilje svježe trave.

EKOLOŠKI PROBLEMI

Sve veća naseljenost opasnost je za očuvanje krhke prirodne ravnoteže u savanama. Za prehranu sve brojnijeg domaćeg stanovništva, savane se sve više pretvaraju u oranice, gdje se uzgajaju žitarice (riža, kukuruz, pšenica). Uvodenjem plantažne poljoprivrede, odnosno uzgajanjem samo jedne kulture, osiromašuje se tlo i oduzima stanište životinjama. Pretjerana ispaša, a poglavito obrada zemlje, mogu uništiti tlo. U rubnim područjima prema pustinjama, zbog nepažljiva gospodarenja, pojačana je dezertifikacija - proces širenja pustinja i polupustinja na štetu savana.

Pojedine afričke zemlje (npr. Kenija i Tanzanija) shvatile su da je potrebno sačuvati savane, a da ujedno bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta može privući brojne turiste i biti značajan izvor prihoda.

ZANIMLJIVOSTI

¤ Baobab ili hljebovac, uz kišobranastu akaciju, najkarakterističnije je drvo afričke savane. Stablo naraste do 25 metara, ali su pojedina stabla visoka i do 45 metara. To neobično drvo največi je biljni spremnik za vodu, koji se sušnom razdoblju prilagodio tako da u svom nabubrenom deblu pohranjuje i do 120 000 litara vode. Opseg debla iznosi ponekad preko 40 metara, a promjer oko 15 metara. Premda neupotrebljiv za ogrjev, prava je tvornica hrane. Daje “majmunov kruh”, plod nalik na krastavac, iz kojeg se cijedi ukusan sok. Sjemenke su jestive, a od mladog lišća kuha se varivo. Od lišća se pripremaju i razni ljekoviti čajevi, dok kora služi kao sredstvo protiv malarije.