OZONSKE  RUPE       

 
OZON - čUVAR žIVOTA NA ZEMLJI   
   Ozon je plin blijedoplave boje sastavljen od triju atoma kisika. Nastaje djelovanjem ultraljubičastog  (UV)  zračenja  Sunca koje cijepa molekulu kisika  (O2) na dva atoma kisika. Kada se tako nastali atom kisika (O) spoji s molekulom kisika (O2) nastaje ozon(O3). U atmosferi ima vitalnu ulogu, iako čini svega 0,001% zraka.

To zapravo i nije ozon, nego "zrak bogat ozonom". Oko 90%  ukupnog ozona nalazi se u stratosferi, izmedju 15 i 50 km visine.

   Iako je Sunčevo zračenje neophodno za život na Zemlji, prekomjerene količine nekih dijelova Sunčeva spektra mogu imati suprotan učinak. To je slučaj s ultraljubičastim zračenjem. Većinu tog zračenja upija ozonski omotač, te tako štiti naš planet od štetnih utjecaja UV zračenja. 

ŠTO SU OZONSKE RUPE ?

   Sredinom 80-ih godina 20.st. znanstvenici su došli do

neočekivanog otkrića. Koncetracija ozona iznad Antartike  konstantno se  smanjivala još od 1968. godine. Prorjedjenje ozonskog sloja popularno je nazvano "ozonska rupa". Od početka 90-ih ozonska se rupa iznad Antartika neprestano povećava. Godine 1995. bila je  velika kao Sjeverna Amerika. Slična  rupa zamijećena je i iznad Arktika.

Širenje ozonske rupe (1980. - 1991.)

FREONI - "RAZARAčI" OZONSKOG OMOTAčA
 

   Smanjenje ozona uzrokovano je ispuštanjem u atmosferu kemijskih spojeva - klorfluorougljika, poznatijih kao freoni. Nalazimo ih u hladnjacima ledenicama i klima-uredjajima, ali i u proizvodima kao što su deodoranti, lakovi za kosu, insekticidi i slični proizvodi gdje služe kao potisni plin. Freoni nisu aktivni u donjim slojevima atmosfere pa se izdižu do stratosfere.

Njih razlažu Sunčeve zrake i pritom oslobadjaju klor.

Taj klor otapa jedan od tri atoma kisika iz ozona i tako nastaje normalan kisik. On može biti koristan u donjim, ali ne i gornjim slojevima atmosfere  jer omogoćava nesmetan prolaz ultraljubičastog zračenja prema površini Zemlje.

SAčUVAJMO SUNčEV SUNCOBRAN
 
   Iako ultraljubičaste zrake čine samo 1% Sunčeva zračenja one u područjima smanjenja

koncetracije ozona doprinose globalnom zagrijavanju, odnosno povećavaju temperaturu Zemljine površine.  Znanstvenici upozoravaju da će do 2050. god. temperatura na Zemlji  porasti za  2°C , ukoliko se potrošnja freona nastavi kao do sada. Osim što se povećava Sunčevo zračenje pri tlu , ultraljubičasto zračenje vrlo štetno djeluje na živa bića.

   Izloženost UV zračenju može uzrokovati kožna oboljenja, osobito rak, očnu mrenu koja izaziva sljepilo i mnoge druge bolesti. Previše UV zraka oštećuje biljke, pa i jestive kulture. Pojačana izloženost oštećuje fitoplankton, zooplankton i riblju mladj. Poremećaj ekološke ravnoteže u oceanima mogla bi imati katastrofalne posljedice za život morskih organizama, a izumiranje tih organizama moglo bi ugroziti ribarstvo. Naime, više od 30% životinjskih proteina u ljudskoj prehrani dolazi iz mora.

MONTREALSKI SPORAZUM - SPAS ZA OZON

   Nakon što je postalo jasno da freoni prorjedjuju ozonski sloj 1987. god. potpisan je Montrealski sporazum. Njime je propisano smanjenje proizvodnje freona za 50%. Ubrzo se uvidjelo da takvo smanjenje nije dovoljno. Početkom 1990-ih Montrealski protokol je izmijenjen. Zatraženo je da se do 2000. god. u potpunosti obustavi uporaba freona. Bude li se svijet pridržavao sporazuma, potpuno zacjeljenje ozonskog omotača predvidja se oko 2050. god.

OPREZNO NA SUNCE !
 
Savjeti

Ukoliko boravite ili radite na otvorenom, svakako zaštitite vrlo osjetljiva područja kao što su nos, vrhovi  ušiju i usnice.

Preporuča se nositi odjeću od gusto tkanog materijala, jer UV zrake mogu prodrijeti kroz rijetke tkanine.

Dobro je potražiti sjenu.

........................................................................................................................................

ZANIMLJIVOSTI  

 U antarktičko proljeće tijekom kolovoza i studenog 1998. god. površina ispod "ozonske rupe" iznosila je rekordnih 26 mil. km2, što odgovara površini 2,5 puta većoj od površine Europe.

 Ozona ima tako malo u usporedbi s ostalim plinovima da bi sav, skupljen na razini mora, činio sloj od samo 2 - 4 mm!

 Zbog rješenja postanka ozonskih rupa, 1995. god. su Nobelovu nagradu za kemiju dobili Paul Crutzen,  F. Sherwood Rowland i Mario J. Molina.

...........................................................................................................................................................................